Problem azbesta u Hrvatskoj:

Padina:23.februar.2013
Autor:petrash

Povodom najave izgradnje centra za reciklažu industrijskog otpada u Kovaèici preduzeæa 'Yunirisk',preduzeæa koji se izmedju ostalog bavi i reciklažom graðevinskog materijala koji sadrže azbest, npr.otpadni azbest - salonit ploèe,prenosimo vam iskustva stanovnika dva Hrvatska mesta,Ploèe i Vranjiæ,mesta u kojima su sagradjene fabrike za proizvodnju i preradu proizvoda od azbesta


Mesto 'Ploèe'/Hrvatska

Prema podacima društva ''Žrtve azbesta Ploèe'', trenutno 350 radnika ima dijagnoziranu bolest azbestozu, a oko 200 ih još èeka na preglede.

Zbog nedostatka službenih podataka, prema evidenciji samih radnika, do sada je od azbestoze u Ploèama umrlo oko 150 bivših radnika ove fabrike, a u narednih 25 godina struènjaci oèekuju porast umrlih od azbestoze.

Ploèanski 'Azbest' sagraðen je 1955.godine , na površini od 65.000 m/2 i bio je najveæa fabrika prerade azbesta u bivšoj Jugoslaviji.

Azbestni otpad je decenijama tretiran kao obièni komunalni otpad, i odbacivan je na gradsku deponiju Lovornik u Baæini kraj Ploèa, prema proceni,tamo se nalazi oko 5 metara debeli sloj azbestnoga otpada.

1998. godine prestala je izrada proizvoda sa azbestom, ali tone i tone èistoga azbestnoga otpada u prahu, tzv. azbestno brašno, godinama je skladišteno usred grada, na otvorenoj platformi iza bivše fabrike, u pokidanim vreæama.



Šta je AZBESTOZA-Podmukla i neizleèiva bolest

Azbestoza nastaje udisanjem minerala azbesta, taènije njegovih, oku nevidljivih iglièastih vlakana, koja se zabijaju u tkiva pluæa. Tada na pluæima stvaraju mikroožiljke, koji se ubrzo gomilaju i povezuju i tako stvaraju fibrozu pluæa, koja s godinama postaje sve raširenija i dovodi do smanjene funkcije tog organa. Slièan proces nastaje i na pluænoj maramici stvarajuæi zadebljanja koja mogu prerasti u jedan od najzloæudnijih tumora – karcinom pluæne maramice 'mezoteliom'. Leka za azbestozu nema. Bolesno tkivo ne može ozdraviti. Operacija ne može pomoæi. Azbestoza na žalost može samo napredovati.

Pluæa osobe obolele od azbestoze:



--------------------
--------------------


Vranjiæ/Hrvatska
izvor:nacional
Autor: Marina Biluš

Vranjièka bolest pojam je koji se ne može naæi ni u jednom medicinskom leksikonu, no stanovnici Vranjica kraj Splita dobro znaju što taj pojam znaèi

Maleno mjesto koje je zbog svoje ljepote nekad nazivano Malom Venecijom, danas je simbol za otrov, bolest i smrt, a vranjièka bolest zapravo je lokalni naziv za podmuklu, neizljeèivu i èesto smrtonosnu bolest – azbestozu


Od te je bolesti u posljednjih deset godina u Vranjicu oboljelo najmanje 400 ljudi.

Deseci su umrli. Velika veæina tu je bolest zaradila u pogonima tvornice Salonit d. d., koja u Vranjicu još od 1921. za proizvodnju graðevinskog materijala koristi azbest – opasni mineral koji ima “èudotvorna” tehnološka svojstva, ali i iglièasta vlakna ubojita za ljudski organizam.

Radnici Salonita desecima su godina udisali otrovnu azbestnu prašinu ne znajuæi da su uz mizerne plaæe zaradili i podmuklu bolest. Istinu o štetnosti azbesta od njih su skrivali moæni poduzetnici, brojni lijeènici, pa i same vlade, koje su zbog zarade koju industriji donosi azbest dopuštale da se opasni mineral proizvodi, upotrebljava i odlaže poput potpuno bezopasnog materijala.

Danas, kada je proizvodnja i upotreba azbesta u razvijenim zemljama, kao i u susjednoj Sloveniji, strogo zabranjena, Hrvatska još uvijek nije zakonom sprijeèila njegovo korištenje.

Vranjièka tvrtka Salonit tako i dalje nesmetano upotrebljava azbest u svojoj proizvodnji, a stotine tisuæa tona tehnološkog otpada odlaže u Vranjicu, pa stanovnici svaki dan udišu ubojita azbestna vlakna nošena vjetrom.

Katastrofa je tim veæa kada se zna da azbestna vlakna nošena vjetrom mogu kontaminirati i podruèja udaljena i do sedam kilometara od epicentra zagaðenja. U praksi to znaèi da azbest udiše cijela splitska okolica, ali i Omiš i Braè.

U civiliziranom svijetu zabranjeni azbest, tehnološki materijal koji uzrokuje rak pluæa i niz drugih bolesti dišnog sustava, slobodno se proizvodi, skladišti i odlaže na otvorenom u Vranjicu nedaleko Splita: u zataškavanju razmjera katastrofe sudjeluju poduzetnici, lijeènici i Vlada

“To su èestice koje ne nestaju. Njih vjetar stalno nosi i netko æe dio tih smrtonosnih vlakana udisanjem nepovratno unijeti u svoj organizam i tako dobiti bolest koja može prerasti u jedan od najzloæudnijih karcinoma.

Od pet smrti u Vranjicu, èetiri su uzrokovane azbestom i mi to dobro znamo. Šest godina borimo se da okonèamo ovu agoniju, da javnosti kažemo istinu, da zaštitimo svoju djecu od sigurne smrti.

U svijetu se i na najmanji trag azbestne prašine evakuira stanovništvo, dolaze ljudi u skafanderima i diže se optužnica protiv poèinitelja za pokušaj ubojstva, a ovdje se govori da je sve uredu i nikad nitko nije odgovarao”, prièa Vranjièanin Grgo Mandiæ, predsjednik Udruge oboljelih od azbestoze, koja broji dvjestotinjak èlanova.

Svi su oni bili radnici Salonita, a kod veæine je bolest opasno uznapredovala. Godinama upozoravaju na spregu vlasti, moænih poduzetnika i lijeènika koji bi trebali dijagnosticirati profesionalnu bolest, a zapravo je prikrivaju. Grgo Mandiæ i sam veæ deset godina na splitskom sudu pokušava dokazati ono što su mu lijeènici odavno utvrdili – uznapredovali stadij azbestoze zaraðen u pogonima Salonita, koji se nalazi desetak metara od njegove kuæe.



http://www.ant.hr/priopcenja/priopcenje8.htm

Da li, posle ovakvih, merodavnih podataka i informacija,iko normalan može podržati izgradnju Yuniriska,koji pored azbesta,planira još i skladištenje i preradu još otrovnijih otpada,ulja,farmaceutski otad,elektronski otpad,kontaminirano(radioaktivno)zemljište,i dr. I još protest graðana,proglašavaju politièkom borbom. Ovde mnogima ne vredi otvarati oèi, poltroni i poslušnici slepog voðe,moraju da izvršavaju svoje zadatke!

Havarije tipa ovakvih fabrika,kao i Yuniriska, imaju za posledicu uništenje životne sredine,èitavih regiona i država,a kamoli opštine i okruga.Treba biti razuman i mudar,i ne dozvoliti izgradnju ovakvih fabrika,a ne nagaðati,da li æe se havarije ikada desiti.Možemo u tome uspeti,ako smo složni i jedinstveni,ali svi,do kraja!